Drugarstvo

prava zena

Generalna — Autor bjankaps @ 16:14

Iako su u Bosni svi ugrozeni I sibani nepravdama, I dalje egzistiramo. Zivi se na neki cudan nacin ignorisuci stvarnost. Ljudi oko moje zgrade rove po kantama za smece, ili prodaju one ponekad vrlo korisne sitnice na najlonima, a mi drugi sto imamo poslove vozimo solidna auta I idemo na more. Bez obzira na to sto se pravimo da je nesto u redu, ja se poslije kupovine plasticnih resetkica za lavabo od covjeka sto ih prodaje na tom najlonu na snijegu, uglavnom rasplacem kad dodjem kuci. I za nas koji radimo je sve preskupo; hrana, rezije, ali ne vidimo drugi izbor nego da zivimo I ne budemo frustrirani, jer mediji upozoravaju da smo onda lose drustvo I sebi I drugima.

Mediji takodje svakodnevno upozoravaju na prava zena. Ne znam za koja nas prava zena pitaju, kada je u ovoj zemlji jedino izgledno pravo ono na nekoliko bespotrebnih kafa dnevno. Ovdje su valjda Svi obespravljeni. Ali vremenom se zivot pobrine da I to covjeku postane jasnije.

Vrijeme je za trudnocu I porod, jer ljudi kod nas imaju pravo na ljubav, a neke zene I ludu srecu da u ljubavi svog zivota prepoznaju covjeka cije im prisustvo, u tom najvaznijem dogadjaju na svijetu, najvise znaci. Medjutim, prisustvo oca na porodu je poglavlje koje otvara neke nove, mracne strane Bosne.

Bolnica, odjel ginekologija:

‘Dosla sam da se raspitam vezano za prisustvo oca na porodu..’

‘Sta??’ (Urlanje, I tako nekoliko puta dok me ne upute na treci sprat, ali vec kazu da ne moze, jer u Bosni uglavnom nista ne moze.)

Prazan treci sprat zbog praznika. Javljam se sekretarici koja prica sa mojim poznanikom koji se tu zadesio jer mu se zena bas tada porodila, za praznike. Vrlo nepogodno vrijeme za sve. Kako nam je kao narodu I inace diskrecija veoma vazna, ona me tu u hodniku pita zasto sam dosla. ‘Prisustvo oca na porodjaju..’ ‘Sta?’ ‘Otac na porodjaju..’ ‘ Ne moze. Mislim, placa se 500 maraka..’ ‘Znam, cula sam..’ Pauza..’I pise se molba mom direktoru, pa ako on odobri, a uglavnom ne odobri, onda se mora doci sa raznim nalazima tog oca, bris nosa, bris grla, iz higijenskog, svasta. Nego , ko se to poradja?’ ‘Ja..’ ‘A STA CE TI SINE COVJEK?’ ‘Pa, ja to zelim..’

Pauza.

I pauza je I dalje. Osjecam da su u ovom svijetu obespravljenih muskarci ipak  zasticeni. Stite ih zene, stite ih mame, stite ih ljekari. Drugarica, visoko obrazovana, ciji se muz inace bavi vrlo opasnim poslom, na tu moju pricu kaze da ona to muzu nikad ne bi uradila, jer on inace kad vidi malo krvi, to bas tesko podnese. Na kojem je zadatku bio zadnjih sedam noci I u kojoj drzavi, ne znamo. To nepodnosenje krvi I stresa kod muskaraca im je I inace svima opravdanje- svekrvi su I na poslu rekli da nema potrebe da joj dijete kroz to prolazi, I doktori nece da se brinu o muzu ako mu pozli, a I inace otvoreno kazu da je zeni mjesto u radjaoni, a muskarcu u kafani. Toliko o toj revolucionarnoj praksi koja se svugdje drugo praktikuje pedeset godina, I toliko o ovoj jednoj zeni koja jos ceka bebu I jos nije predala zahtjev direktoru jer razmislja o onih 500 maraka, razmislja kakva li ih neljubaznost ceka odluce li se na ovo, ali razmislja I o onom nadljudskom bolu koji je siguran. Nju niko ne stedi I ne stiti, valjda jer je Bog to tako namjestio, ali ima onog koji je zbog nje spreman da zazmiri kad krv krene I drzi joj ruku da joj olaksa, iako u Bosni to niko ne mora da razumije.


Prijatelji

Generalna — Autor bjankaps @ 21:08

Smatram da je zivotna tema to sto smo svi od nekih godina uglavnom razocarani u prijatelje. Sa slika se stalno smijese neke srecne grupe ljudi(koje vi gledate pomalo ljubomorno se pitajuci kako li tako dobro funkcionisu), a s kim god da se pojedinacno prica, uglavnom se cuje da se sa ljudima nista ne moze dogovoriti i da od ljudi nista ne moze iznenaditi. Ne znam kako su onda ocito svi ljudi u isto vrijeme i zrtve i ti sto povrjedjuju druge.
 
Cinjenica za koju se svesrdno borim je ta da medju ljudima ne postoji nikakva klasifikacija. Iskustva su nam vjerovatno svima odredjena nekim stvarima koje su se desile tokom odrastanja, pa je mene tako vjerovatno obiljezila promjena sredine. Medjutim, cinjenica je i da nikad nisam bila onaj tip iz filmova sto sjedi u zadnjoj klupi sa velikim dioptrijskim naocala, protezama, govornim manama.. Ipak, kroz godine se nekako shvati da se covjek, iako mu prijatelji nikad nisu uradili neoprostivu stvar( ni jedna moja drugarica nije bila s mojim momkom niti su me varali za hiljade evra), osjeca sibano i nekako iznevjereno. Prvo uvidja da je ili previse emotivan ili je prosto nesto drugo po srijedi. Mislim da se onda prelazi na faze inacenja i samoubjedjenja da je 'bolje biti i sam', ali onda se nadodje na onaj citat sa Fejsa da 'od kad si se rijesio svih laznih prijatelja, vise nemas s kim ni kafu popiti'. Onda se, u mom slucaju, ocese i o knjigu Tajna ili neku slicnu ideologiju, pa pocne da se 'prepusta', vjeruje da covjek sve sto zeli vec ima, da se ne treba boriti vec pustiti da stvari idu kako idu. Onda se zadrze neki sadasnji, pa pomiri i sa bivsim prijateljima. Covjek prestane da 'bude posesivan' , da se ljuti zbog stvari zbog kojih se ljutio ranije i zavrsi sa zamaranjem, jer je inace to navodno najveca zivotna mudrost, to da se previse 'ne zamara'. I tako zivot ide, a mislim da opet ne prodje dan da se ne upitam Zasto bas to vece kad su svi znali da sam slobodna, niko nije mogao da izadje. Ili zasto je bas na taj diplomski mog sadasnjeg muza, prije pet godina, jedina drugarica koja je pristala da ide sa mnom ostala samo pola sata jer je 'ranije dogovorila' da se nadje sa svojim sadasnjim muzem u kojeg je bila ludo zaljubljena. Zasto cesto kao da mi daju do znanja da sam nedovoljno zanimljiva u drustvu kad ja realno mislim da sam sasvim u redu.. Grijesim li i ja puno kao i drugi i je li moguce da samo ja znam koliko sam lojalna, kako se prilagoditi, kako se malo zrtvovati? Dani tako prodju u vaganju je li pametno da u vrijeme koje mi bas i ne odgovara odem na tu kafu, jer samo ja iako puno radim uvijek mogu, ja u principu ni ne znam kao svi ostali koje vrijeme mi odgovara, meni je prosto stalo da se vidimo i druzimo..
Dobar blog treba zavrsiti zakljuckom, ali mislim da ce meni trebati zivot cijeli da ovo ili zakljucim ili napisem dobar blog, pa neka ovaj ostane ovakav kakav jeste. 
 
 
 

Čestitamo

Generalna — Autor bjankaps @ 15:50
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs